...Otvoreni grad ne smije se shvatiti kao puka privlačna četvrt iz 19. stoljeća, s pristupom na uličnoj razini, finom mrežom ulica i ugodnom mješavinom funkcija, gdje je anonimnost zajamčena, neznanci hodaju naokolo, a pješaci su u većini – ukratko, osobine koje bi se mogle izvući iz površnog čitanja djela Jane Jacobs. Struktura Otvorenog grada funkcionira kao operativni sustav u koji se može ugnijezditi gradski život. Složena mreža javnih prostora, fizičkih i elektroničkih, jest najvažniji sastojak toga operativnog sustava, gdje može doći do razmjene ljudi, ideja i robe. Prema tome, Otvoreni grad nije ni utopija ni jasno ocrtana stvarnost, nego situacija, ravnoteža između otvorenoga i zatvorenoga, između integracije i dezintegracije, između kontrole i "laissez-faire".